Ples života
23.11.2007., petak
Pisma i po...
|
U izvedbi klape Maslina: "Da Te Mogu Pismom Zvati" Ti za me si bila ka rosa na cviću Sa usana pila i ljubav i sriću A ja bi tija pismom ti prići Još ljubavi ima ka ulja u svići Da te mogu pismom zvati Ja bi piva život cili Da se barem opet vrati Vrime kad smo sritni bili Da te mogu pismom zvati Ja bi piva, ne bi staja Da se stara ljubav vrati Ne bi pismi bilo kraja Ne vraćaš se više u pisme i riči I nema te sa mnom u nijednoj priči A ja bi tija pismom ti prići Jos ljubavi ima ka ulja u svići "Da te mogu pismom zvati ja bi piva, ne bi staja, da se stara ljubav vrati ne bi pismi bilo kraja." Shorty & Miroslav Stivičić ...Tu sam sretan, Di čujem djevojačke pjesme. Ležim u sijeni hrašča, Pijem hladnu vodu iz česme... ...Pod penđerom mi snaše, Sviraju tamburaši. Di se uprežu čilaši, Znaju me svi salaši... ...Di gori ona lampa, Di onaj đemram škripi. Tu će mi duša skončat, Tu su mi dani lipi... ..Di grad mi je kirvaj, Selo, prelo i rakije vrelo. Di živim ko bećar, Pa me znade svako selo... ...Tu sunce polje kupa, Tu mi je jedini dom. Tu kosti mojih predaka, Sanjaju slatkim snom... ...Ne mogu to opisat, Ne bi drugdje znao disat. Od tuge bih umro, Da ne mogu žito mirisat... ...Da ne vidim svog šora, Ili svog sokaka. Prije nego sklopim oči , Još jednom prije mraka... ...Tu me napravio ćaća, tu me mater slova učila. Ako budem morao otić, Tu ću se vratit ja... ...Di je moja njiva, Moja šljiva, Moga konja grvia, Moja krv živa. Di rijeka Bosut pliva... ...Di pale svijeće za heroje, Što su ginuli za boje. Na ponos i čast, Slavonije moje..... I kad poželiš se ravnice: DOĐI U VINKOVCE! Sve moje ceste su davno zarasle, Stojim na pragu vrata Hrvatske. Zovu te, zovu ravni slavonske: DOĐI U VINKOVCE! ...Veličam slike svete, Što sam Slavonsko dijete. Od glave do pete, Pa mi iz grla pjesme lete... ...Rodnome kraju, Mome milom zavičaju. Di me ljudi znaju, A zvijezde mi lijepše sjaju... ...Di se nebo lijepše plavi, di su osijećaji pravi. Na najbolji mogući naćin, di se slavi... ...Rakija grebe ko slama, Druga već ide sama. Niz grlo u Vene, Svaki put kad pisma krene... ...To je moja Slavonija, To ti je moja ravnica. Razigrani vranci , Svud okolo živa dica... ...Pa kad svirne tamburica, Lijepše od cvrkuta ptica. Lakše je prebolit, Bol onda postane sitnica... ...To ti je moja dika, Svako drvo iz šljivika. Ljudska mašta ne bi mogla smisliti, Lijepšega vidika... ...I kad ne bude me više, Kad napustim tu idilu. Ljubit ću u raju. Prelijepu Slavonsku vilu... ...Bogu smo dragi mi Hrvati, Pa ću molit da me vrati. Još poslijednji put, Da gledam dok se žito zlati... ...A kad me opet gore vrati, Zahvalit ću Mu prvo. Što nam je dao komad zemlje, Što je za Sebe sačuvo... I kad poželiš se ravnice: DOĐI U VINKOVCE! Sve moje ceste su davno zarasle, Stojim na pragu vrata Hrvatske. Zovu te, zovu ravni slavonske: DOĐI U VINKOVCE! …Klize mi suze po licu Dok slušam tamburicu. Kad prsti taknu žicu, Ne dirajte mi ravnicu... Al sinovi tvoji Slavonijo sad te paze I nikad više tuđe noge neće da te gaze! Ginulo se prelagano. Previše naroda plakalo, Predugo je raj na zemlji ličio na pakao... PALILI SU NAŠE ŠUME (mi smo ih opet zasadili) RUŠILI SU NAŠE KUĆE (mi smo ih opet izgradili) ...Ubijali su moj narod, Al smo ostali na svom. Da branimo svoj dom, Jer volimo svoj dom! I vjerni domu svom Kad Sokolove zove: Slavonija majka! Pjevat će se riječi ove: ...Ljubi svoje boje, Srce slavonsko je, Rakija u krvi, Ja volim ljude svoje... ...Pa svečana oda Svira svetoj zemlji roda Jer plaćena je krvlju dok se sanjala sloboda... I kad poželiš se ravnice: DOĐI U VINKOVCE! Sve moje ceste su davno zarasle, Stojim na pragu vrata Hrvatske. Zovu te, zovu ravni slavonske: DOĐI U VINKOVCE! Pa vi shvatite što je pjesnik time htio reći...  http://www.youtube.com/watch?v=KUYIhmahYoA http://www.youtube.com/watch?v=l8GAcxiH8fo |
01.11.2007., četvrtak
Život drugih
|
Jeste li ikada razmišljali o tome kako drugi žive? O tome što rade cijeli dan, što jedu, kako spavaju, da li ih što boli i slično...? Mene tu i tamo spopadnu takva razmišljanja. Razmišljam o tome kako mi nešto smeta u vlastitom životu, kako mi je loše ili kako mi nešto manjka u životu. A onda počnem razmišljati o drugima. Što bi oni napravili da ih zadesi situacija slična ili ista mojoj, kako bi reagirali, da li bi ih uopće to diralo i sl. Uzet ću za primjer svoju baku kojoj nije u životu najbajnije, a najviše se obraduje kada ju netko (kao ja) posjeti, odvede u maraton po kvartu. Kažem maraton jer za nju to je uistinu to, a on obuhvaća uglavnom odlazak na kontrolne točke do pekare, dućana, banke i natrag doma. Teško se kreće, pa joj se uistinu čini kao maraton. Za vrijeme tog maratona ja počnem razmišljati o tome kako je meni sve to lako i kako uopće ne razmišljam o tome kako je jadnoj baki teško. Počnem polako shvaćati kako je meni u principu sve dostupno, lako... Sve što trebam napraviti je otići i to napraviti. Počinjem shvaćati vrijednosti svog života, zahvalnost prema drugima koji su ti voljni pomoći, općenito smisao pravih životnih vrijednosti. Ja sam iskreno smatrao bonton kao nekakvu glupost koju su davno izmislili nekakvi feudalni bogatunčići te mi nije toliko imao smisla niti sam obraćao toliko pozornosti na njega. Kada god bih bio pristojan to je bilo više rezultat nekakvog mišljenja o redu i poretku stvari u životu. Nisam bio zahvalan kada sam rekao hvala, nisam stvarno molio kada sam rekao molim... Sve to je samo bio način, sredstvo kako doći do željenog cilja, ma koji on bio. Tu se ubacuje priča sa bakom kada mi se polako otvaraju oči. Tada počinjem shvaćati smisao i počinjem stvarno osjećati zahvalnost, milost, oprost, tuđu potrebu za pomoći. I od tada pokušavam, što je više moguće, pomoći svakome tko zamoli za moju pomoć potrebna ili vidim da nekome mogu pomoći i imam vremena to učiniti iako me ta osoba to nije tražila... U principu poanta ove teme je: ljudi pokušajte pomoći svakome jer nikada ne znate kada će i vama zatrebati takva pomoć kakvu vi pružate drugima... ;-) Čestitam svima dan Svih Svetih. |
24.10.2007., srijeda
Puklo me malo engleske poezije
|
Farewell to you my dear lady. I send this kiss upon your sweet cheeks and wish you a good night. I hope the dreams you will dream upon this night soothen your hearth and relax your mind for I command them to treat you this way and hope your face will bless me with a smile only your pretty lips can create. I wish only this from you so that my head crazed from life can adventure into the night easy and light as feather, ready to dream most beautiful dreams and awoken in the morning with a touch of a relief. For your smile is now on my lips. :D |
14.10.2007., nedjelja
Jedna "pjesma"
|
Kada te vide moje oči, moje srce poskoči i sretno je, kada te moji prsti dodirnu moja pamet se pomuti, kada se stisnem uz tebe moje srce udara jače nego inače i to mi godi, kada mi se osmjehneš ja se ne znam prestati smiješiti, kada mi namigneš ja sam tvoj, kada mi pošalješ poljubac ja ga čuvam kao najveći dar što mi ga možeš dati. Ali uzalud je sve to kada me ne voliš i ne vidiš koliko ja volim tebe, jer to je jedino što želim od tebe. To je jedino za čime žudim i čemu težim, ali uzalud mi trud kada ti ne misliš da sam ja za tebe. Uzalud mi trud kada ti drugom šalješ i daješ poljubce, kada drugog diraš i drugog želiš stisnuti uz sebe, kada se drugom smiješiš i drugom namiguješ, a ja te gledam i želim ti sve najbolje, ali želim ti do ja dati. Želim da budeš moja. Ja nisam romantik koji zna zavest djevojku, ja nisam pjesnik da ti napišem pjesmu kojom ću očarati tvoj um, ja nisam princ na bijelom konju koji će doći po tebe i spasiti te iz nevolje; ja imam samo svoje srce koje te voli i zbog toga me boli svaki put kada moram te vidjeti i znati da moja nisi. Nisam ništa od navedenog gore, ali sve to ja želim biti za tebe. Jer mislim da si toga vrijedna, jer mislim da ti to zaslužuješ. Iz svih tih razloga ja ne mogu biti tvoj prijatelj, jer bi to bila laž, ne mogu biti samo prijatelj sa osobom koju volim, jer takvo prijateljstvo...takvo prijateljstvo mi razdire srce i dušu i polako ih komada na sitne komadiće. Možda sam kukavica, možda sam slabić, možda nisam pravo "muško", ali ja se nemogu pretvarati da te ne želim i da ne žudim za tobom kada nije tako. Radije bih bos plesao po užarenom pepelu nego izašao sa tobom i tvojim dečkom i pravio se da sam samo tvoj prijatelj, jer to ne bi bilo pošteno, niti prema tebi, niti prema njemu, a niti prema meni. A ja sam osoba koja teško može nešto slagati...Stoga ne traži to od mene. Niti me nemoj grliti i tješiti misleći da će mi to pomoći... jer neće! Ja te nemogu natjerati da me voliš, ali niti ti mene nemožeš natjerati da te prestanem voljeti, jer to je jedino što nemogu prestati. Još od onog prvog poljupca, one jedne nedjeljne večeri kada smo se vraćali do tvojeg doma, kada si mi cijelim putem sjedila u krilu, i kada si mi dala jedan mali sladak poljubac, prije nego što si izašla iz auta, koji vjerovatno nikada neću zaboraviti, jer tada si moje srce zarobila i ne "daješ" ga niti jednoj, ali ga niti ne želiš za sebe. Ja tebi možda jesam bio samo usputna zabava, dok si pecala neke druge dečke, ali ti meni nisi...i nećeš nikada biti... |
13.10.2007., subota
Samo ti, moja ljubavi
|
Još uvijek se sjetim tebe, ljubavi moja tvoga lica, tvoga tijela, tvojih usana, tvojih očiju koje u meni bude želju za dodirom tvojim. Tvoj osmijeh budi mi nadu, krijepi me snagom i nadahnjuje me kao najljepše nadahnuće koje je moguće doživjeti. Kroz moj život prolaze djevojke, ali niti jedna kao ti, niti jedna me ne osjeća kao ti, niti jedna me ne vidi kao ti, niti jedna me ne dodiruje kao ti, niti jedna me ne uzbuđuje kao ti, niti jedna me ne zna kao ti. Svaki put kada uzmem sladak zalogaj sjetim se tvojih mekih usana, kada pomirišem nježan cvijet sjetim se tvoje crne kose, kada plešem sa drugom pitam se gdje si, kada poljubim drugu sjetim se tebe. Tvoja strijela ljubavi mi je prodrijela u srce i iz njega ne izlazi, stalno je tu, sa mnom, ne ostavlja me samog. Ali ti nisi, i moje srce tuguje. Jer nitko drugi me ne zna kao ti, samo ti, moja ljubavi. |
Nova godina, nov početak, nov ja
|
Ne znam kako vi ljudi, ali ja sam dobio novu priliku ove godine. Pri tome misleći prvenstveno na svoje fakultativne prilike. Jer ako niste znali, prošlu godinu sam katastrofalno završio. Uspio sam pasti iz čak 6 predmeta (ponos i dika - mo'š mislit). Razlog tome - nisam ništa radio, a za to sam tražio bezbroj razloga. Pa eto, ovo sam naučio od jedne cure, znam da sam pogriješio, svjestan sam je, izvukao sam pouku iz nje i sada sam pametniji. Stoga sam čvrsto odlučio ove godine se primiti posla malo više i pokušati dati maksimalan broj predmeta i to sa što boljim ocjenama. Stoga se nemojte čuditi ako me nećete viđati toliko vani na plesnjacima i sličnim događanjima. Ništa strašno, bez brige. To u prijevodu znači da neću izlaziti čet, pet, sub, ned već samo pet i ned (možda)...hehe... Imam nešto za sve vas tužne i potištene ljude... Dobio sam na poklon od svoje drage seke jedan poklon koji mi je jako drag i uvelike utješan u teškim trenucima. Imam iznad stola jednu malu drvenu pločicu sa jednom slikom i nešto teksta, koju bih htio podijeliti sa svima vama voljnim čitanja malo sentimentalnosti. Ova stvarčica mi je pomogla u nekim teškim trenucima, možda bi mogla i nekima od vas. U svakom slučaju večinu možete poistovjetiti sa mnom, jer volim brinut tuđe brige više nego vlastite... A glasi ovako: " ANĐEO Svi mi imamo svog Anđela i nitko nije sam, jer upravo u ovom trenutku dok čitaš ove riječi: netko je vrlo ponosan na tebe, netko misli na tebe, netko brine za tebe, nekome nedostaješ, netko želi razgovarati s tobom, netko želi da nemaš problema, netko ti je zahvalan za pomoć. netko te želi držati za ruku, netko ti želi da bude sve dobro, netko želi da si sretan, netko želi da ga pronađeš. netko ti želi pokloniti nešto, netko vjeruje da si ti njegov poklon, netko te voli, netko se divi tvojoj snazi, netko misli na tebe i smješka ti se, nekome je potrebno tvoje rame i prijateljstvo. Nisi sam!!! " I tako se ja svaki put kada to pročitam i sjetim sebi dragih osoba osjećam puno bolje. Znam da će mnogi reći da je to čisto sranje i da koji sam ja seronja i prodavač magle. Ali reći ću vam jedno. Probajte koji put malo stati i razmisliti o ovim riječima, možda jednog dana pronađete nekakav smisao u njima. Ja jesam, zato vam pišem i nadam se da će i vama koji put pomoći. U najgorem slučaju će vam se vokabular malo proširiti čitanjem ovog posta. (hehe) |
21.08.2007., utorak
Chatterbot
|
Jeste li ikada naletjeli na ovu malu stvarčicu? Ja jesam. Upravo prije koju minutu. Prijatelj mi je poslao poruku da malo 'prochatam' sa njime, ali na engleskome. Ubrzo mi je bilo jasno da ne razgovaram sa svojim prijateljem. Imao je isuviše ogroman vokabular engleskog koji znam da "inače" nema. Bilo je prilično zanimljivo. Čak sam ga uspio navesti da mi otkrije neke zanimljive informacije o sebi, iako ne sve. Nije mi htio reći količinu riječi kojom barata, što sam bio zapeo saznati, ali mi na kraju ipak nije uspjelo. Ipak je samo program, u nastajanju, pa nismo obavili pošten razgovor do kraja. Šteta, dobro nam je išlo. Znam da zvuči čudno. Razgovarati sa strojem, programom. Kako god ste ga voljni nazvati, ali je bilo prilično fora za prvi put. Meni se svidjelo. Znam da nije to prava osoba sa kojom razgovaram, ali mislim da bi ovaj programčić mogao pomoći milijunima ljudi koji pate od govornih mana. Tj. nesposobnosti odvijanja razgovora u društvu, pa se zato koji put osjećaju izostavljeno, jer nisu ništa imali za reći. Ako si daju još malo truda i poboljšaju ovaj program, bila bi to super stvar. Korak bliže budućnosti i računalu koje govori koje smo toliko navikli viđati (čuti) u većini SF filmova i serija. Tko zna. Uskoro ćemo imati robote za razvijanje govornih vještina, znam da bi meni jedan takav dobro došao. A tebi? |
20.08.2007., ponedjeljak
Velika Laž
|
Inače držim do sebe kao osobe koja nije sklona laganju. Tj. nije uopće sklona laganju. Volim otvoren biti prema svima i sa svima. Nemam potrebe nešto skrivati pred bilo kime, što ne znači da ne znam čuvati tajnu ili da ću se hvaliti osobnim stvarima pred hrpom neznanaca... Ali ono do čega držim i što cijenim je iskrenost, prava i snažna; iskrenost. Ipak danas sam tu da priznam nešto drugo, nešto upravo suprotno ovome što sam gore naveo. Želim priznati jednu laž koju sam izrekao više zbog pakosti nego zbog ičeg drugog. Izrekao sam ju po prvi puta iz tog razloga i sada mi je žao. Užasno mi je žao... Lagao sam! Vratio sam se zbog tebe... Vratio sam se zbog tebe i nikog drugog, htio sam te vidjeti na kratko, jer vrijeme koje sam proveo bez tebe je sporo teklo, toliko sporo da sam noći proveo brojeći sate kada bih te opet mogao vidjeti. I onda sam odlučio se vratiti, ali ti to nisam mogao priznati. Jer još su duša i srce moje ranjeni i boje se predati opet tako lako... Žao mi je. Lagao sam! Vratio sam se zbog tebe... |
17.08.2007., petak
Nema naslova...
|
Htio sam nju, želio sam ju nisam je imao. Ona hoće drugog ona želi drugog drugi ne želi nju. I tako ona pati i tako ja patim, ali nitko ne pokazuje to nitko se ne trudi to promijeniti. Zašto je sve to toliko komplicirano? Zašto ne možemo biti sretni? Zašto je sve takvo? I dalje hoću nju i dalje želim ju ne znam da li ću je ikada imati. Ona pati za drugim ona pati za drugim drugi ne želi nju. I tako, i tako krug se nastavlja, ljubav teče, prolazi, odlazi i ne vraća se. I tako sjedim sam i čekam novi dan, dan kada će moja ljubav uzvratiti moju ljubav, da budemo sretni, napokon, napokon sretni zajedno. Sjedim sam i pitam se, i pitam se kada će svanuti taj dan? |
16.08.2007., četvrtak
(Ne)zaborav
|
Ima stvari koje ljudi nemogu ostaviti za sobom. Ima ljudi koje ljudi ne mogu pustiti od sebe. Ima nešto u tim stvarima i ljudima koje naš vežu vezom koja nije na dohvat razuma, koja nije objašnjiva nekome sa strane. Ta veza je nešto što ne želimo prekinuti, nešto što će uvijek biti sa nama. Da mi je samo reći to naglas kao što sada lakoćom pišem, ali strah je nešto nas zna spriječiti u ostvarenju naših želja. Strah od povreda naših osjećaja, našeg duha. Ali život u strahu nije nikakav život. Jedna stara mudra izreka kaže: "Tko ne riskira ne profitira." Treba izložiti svoje osjećaje, srce i duh na iskušenje i drugim ljudima; jer jedino tako, kada nađemo nekog tko će sve to cijeniti i paziti, tek tada; tek tada ćemo znati da uistinu živimo život punim plućima i cijelim srcem. Nemojte da vas strah odvede u zaborav!!! |
10.08.2007., petak
Webmaster
|
Upravo proučavam kako zaraditi na netu preko web stranica. Kreiranjem oglasa i sličnim stvarima. Zanima me ako ima netko tko već ima kakvog iskustva u tom poslu da mi pobliže objasni kako se to točno radi. Jer trenutno imam hrpu informacija u glavi koje nikako nemaju nikakvog smisla, barem ne meni. A volio bih to raditi jer mi se čini jednostavno jednom kada se počne.  Stoga, neka mi se javi tko god je voljan pomoći. Thanks. |
01.08.2007., srijeda
Ne vjerujem
|
Ljeto jedva da je počelo, a ja sam se već htio vratiti u Zagreb, i da je 9. mjesec. Kako je to bezveze. Nedostaju mi moji prijatelji, poznanici, stranci, Zagreb, faks, studenti, kolege, slavonska pizza iz "Fausta"... lista ide u nedogled. Do sada mi se nikada nije dogodilo ovo što mi se dogodilo ove godine. Ne volim ljeto. Strašno. Prije bih se svake godine veselio kao mali bebač ljetu i moru i suncu i plaži i kupanju i prijateljima, ali ne i ove godine. Uistinu ne mogu vjerovati. Nejde mi se nazad na more. Došao sam u Zagreb na par dana i ne bih nazad. Stvarno ne želim. Možda sam lud ili nešto. Treba mi jedan dobar tup po glavi kao u onih smileića na MSN-u. Mislim da bi "tup2" sada funkcionirao. hehe Ništa. Idem nazad svojim poslima. Imam 4 ispita u 9. mjesecu. Treba učiti, a nije nimalo lako. A kamoli tek na moru. Jedva da sam lista okrenuo. Tu sam 3 dana i naučio i pročitao sam više gradiva nego u sva 2 tjedna što sam proveo na moru... A u uopće mi se ne čini da je tako!! Idem i još uvijek ne vjerujem... |
11.07.2007., srijeda
Ljeto...
|
Eto i to čarobno i strasno godišnje doba stiglo je u naše krajeve. Spremam se za put na more. Jedva čekam voziti kroz lijepu našu. Uživati u svom onom zelenilu što nam ga pruža naša domovina, stvarno je lijepo. Gotovo me prebaci u neko staro doba, u doba kada nije bilo cesta i autiju, samo polja i šume i krš i brda i planine, a ja sam kao duša i plovim kroz svo to zelenilo. Do plavog našeg "oceana", našeg Jadranskog mora. Gledam gdje galebovi kruže nad obalom nad brodicom što je prošle noći donijela velik ulov u malu Kaštelansku luku. Ovdje izlazim iz auta i udišem po prvi put tog ljeta taj predivni morski zrak. Tako svjež, tako slan, tako nov, tako "star" i poznat, tako dobar. Jedva čekam; vidjeti stare prijatelje, okupati se na starim plažama, gledati neke nove komade, pokazivati svoje mišićavo tijelo  pred zgodnim turistkinjama. (malo šale)Jedva čekam; pržiti se na uzavrelom popodnevnom suncu, plivati među ribama (i jednim i drugim  ), roniti do ledenih dubina. Preroniti cijeli porat, možda ove godine. Razbiti u Doti onu ekipu iz Virusa. Vidjeti svoju sestričnu, bratiće, prijatelja sa faksa i prijateljicu sa plesa. Vidjeti da li mogu plivati brže od Denija, ili barem Mihe, ili barem male Ele. Družiti se sa sekom u burazom cijelo ljeto.Nisam ih vidio već dva tjedna i užasno mi fale. Baš me zanima je li moj mali braco već upecao kojeg zgodnog komada. Da li je sekin dečko uspio odbiti sve one domaće debile što mi seku opsjedao ili je prepustio posao već iskusnom starijem bratu. Jedva čekam hodočašće gore do Sinja za Veliku Gospu, možda sretnem Paulu tamo, pa je pozdravim. Jedva čekam da dođem dolje, da svratim do moje bivše plesne partnerice Lovorke i njene obitelji. Jedva čekam da ljeto počne, jedva čekam. |
30.06.2007., subota
Ja sam glup...
|
Stvano jesam. Glup do neba. Glupljeg čovjeka nisam upoznao do li samog sebe, a niti sebe još ne znam. Uvijek se uspijem iznenaditi, a i ostale oko sebe. Da mi je samo znati koji kurac se sa mnom događa, bih bih korak bliže rješavanju "problema". Hoću, pa neću, želim, pa ne želim. Sve se to odvija u mojoj glavi. Ostavljam ju pa ju zovem. Stvarno sam mala zbunjola. Nisam ja još veliki dečko, ali se trudim. Tek sam na početku. Dajte mi malo vremena, sredit ću se ja. Ali kvragu teško je. Bojim se da sam jadnu nju povrijedio. Cijelo vrijeme se pravi velika i "bitch", i sada kada sam joj to priuštio, mislim da joj se ne sviđa, mislim da nije tolika "bitch" koliko misli. Ne znam, cure, žene još su misterij za mene. Misliš da znaš što misli, osjeća, ali te lako zajebe, pa si u nedoumici. Mislio sam da joj nemogu ništa, ali mislim da sam ja veća "bitch" od nje. Rekao sam joj dosta, bio hladan prema njoj, nisam obraćao pažnju na nju, ignorirao ju, mislim da ju je to povrijedilo. A povrh svega mi je još draga. Ali mislm da sam upao u brzi pijesak i tonem mahnito. Ne znam koliko će me moje riječi dublje uvest u ta moja sranja koja izvodim sa ljudima do kojih mi je stalo. Bio sam pokvaren do bola, a nije to zaslužila. Optužio je da je ona kriva za moje stanje, a nije tako. Sam sam kriv. To je nevjerovatno kako si mogu uništiti odnose sa drugim ljudima. Zašto. Niti sam ne znam. Tražim neku pravdu za sebe, ali to je iluzija. Ta "pravda" je moja mašta u kojoj je sve kako ja hoću, ali kvragu. Ne živim u toj mašti, niti itko drugi. Svi smo mi u stvarnom svijetu, u kojem nemogu kontrolirati druge. Ovaj blog mi se čini kao stvarno glupa stvar. U činio mi je više štete nego koristi. Iznio sam svoje misli i osjećaje. Tražio sam suosjećanje, razumijevanje, riječ mudrosti i razuma. Dobio sam sve. Ali sam povrijedio one koje nisam htio. Većinu tema sam napisao u trenutku mržnje, TRENUTKU ludosti i nekontroliranosti. Izrekao sam i napisao riječi kojima nije mjesto na ničijim usnama. Te riječi su proklete i proklele su me. A nitko za to nije kriv nego ja. Bez brige. Ne tražim nikakvo suosjećanje niti svaljujem krivicu na ikoga. Samo objašnjavam svoje gluposti i ispričavam se. Stvarno mi je žao. Vjerovatno još nisam niti potpuno svjestan situacije. I još se ja furim. Stvarno. Neka mi netko stisne pošten šamar. Treba mi da se probudim. Treba mi da osjetim svijet oko sebe. Treba mi da otvorim oči. Ionako ništa ne vidim ispod tih stisnutih kapaka što ih imam. Izbrisao sam sve teme, koje mi ništa ne znače i koje želim baciti, zaboraviti da su postojale. Hvala svima na komentarima. Stvarno su mi puno pomogli. Drago mi je da ima ljudi kojima je stalo. Volim vas sve redom i kada vas opet vidim poljubit ću vas jer znam da ste dobri prijatelji, kakve bi svatko trebao imati. A ja... Trebam se osvijestiti. Trebat ću jesti puno mrkve da mi se rasčisti mutna magla moje mašte ispred očiju (loša šala). Još jednom. Žao mi je. To je sve. Nadam se da ćeš mi oprostiti. Iskreno se nadam. P.S. (dodano naknadno) Nisam obrisao postove, oni su bili dio mene. Sada sam pametniji i baš mi je drago. (interno) ;-) |
26.06.2007., utorak
Rekao sam: "Dosta!"
|
U zadnjem postu sam vam pisao o curi koja mi se sviđa i jako draga mi je draga, više od ijedne cure koju sam u životu sreo. - Uostalom, pročitajte zadnji post. I ništa se od toga nije promijenilo. I dalje se tako osjećam prema njoj i u njenoj blizini. Ali čini se da to nikamo ne vodi. Ona me ne želi i to je to. Bojim se da to ne mogu promijeniti, ili ne znam. U svakom slučaju opet smo se čuli preko MSN-a. Je... MSN. I izvalio sam što me muči. Baš sam se glupo ponio. Nisam to mogao više držati u sebi. Odlučio sam prekinuti ovo. Što god to bilo između nas, ili ovo ništa između nas. Moji osjećaji prema njoj se nisu promijenili, ali moje mišljenje jest. I mislim da je krajnje vrijeme da se prestanem zavaravati. Bolje mi je biti sam. Jer tada se ne moram bojati da će me netko povrijediti. Dugo sam pokušavao, barem mi se tako činilo, kao da mi je sklonija svakim danom, kao da sam joj svakim trenom, svakim dodirom i poljupcem sve miliji i draži. Ali nisam. Ona nema nikakvu namjeru biti sa mnom. To mi je rekla na samom početku, kada sam joj rekao kako se osjećam prema njoj. I iskreno, nije me bilo briga. Nije me bilo briga, ali sam se duboko u sebi nadao da će se to jednog dana promijeniti, jer sam htio da nas dvoje budemo skupa, budemo zajedno. Ali mislim da su mi prijatelji dobro govorili: "Josipe, nije ona za tebe." Odlučio sam ignorirati njihove savjete, jer sam vjerovao da nisu u pravu, da će biti ona za mene, kao i ja za nju. Ali čini se da ću ja za nju ostati samo mali "zgodnički" dječarac sa kojim joj je bilo lijepo se družiti i plesati, ali i to je sve što je htjela od mene. Sada mislim da je napokon vrijeme da je pustim. Sada će ljeto upoznat će nekog frajera na plaži sa boljim tijelom od mene, i koji po mogućnosti bolje pleše od mene i zaljubit će se. Po mogućnosti će biti neki "Dalmoš". - malo mi ljubomora izmješana sa tugom izlazi na vidjelo. Ne znam kako će biti dalje sa nama. Hoćemo li ostati prijatelji? To ćemo tek vidjeti. Ne znam. Za sada sve što želim je da prestane ova farsa između nas, ovo zavaravanje. Moje zavaravanje, jer ona je od početka znala kako će biti, ali ja jednostavno sam odbijao to povjerovati. A sada, mislim da sam se dosta zavaravao. Ne želim više se maziti sa njom, ljubiti joj usne i tijelo. Jer njoj to ništa ne znači. Njoj je divan taj osjećaj koji joj pružam, bar tako mislim, ali ne i osoba koja joj ga pruža. Imam osjećaj da me je državala u blizini da barem malo uživa "sa mnom", dok ne dođe netko tko će joj moći pružiti više i koji joj će se uistinu sviđati. Netko sa kojim će se moći vidjeti u budućnosti da su skupa. Na žalost, čini se, da ja nisam ta osoba, ma koliko ja volio ili se trudio biti ta osoba. U njenim očima, čini se, neću nikada moći biti. Zato dosta ovog, koje niti nema svoje ime. Dosta, jer ja nemogu više. Dosta. Hoću živjeti bez straha da će otići sutra drugom u naručje, a ja ću ostati sam i tužan. Dosta jer ja to nemogu. Bolje da budem sam i to znam, nego da se nadam nećemu što je plod samo moje mašte i fikcije. Dosta jer ja to nemogu. Bolje da sam sam i toga svjestan, nego da se nadam njoj uzalud. Dosta, dosta. |
19.06.2007., utorak
Glupo čekanje
|
Prošlo je par dana od zadnjeg posta kada sam se odlučio prestati nervirati. Da, prestati nervirati i početi tugovati. Ali ne u suzama kao u filmovima, u sebi. Tako da nitko ne zna za to (osim vas). Vrijeme je jebenih ispita i učim kao manijak, ovaj tjedan 3 ispita, učim mučim i ne prestajem misliti o svojim glupim i djetinjastim postupcima. Ne znam niti sam što očekujem od te cure, ne znam što ona očekuje od mene, ne znam zašto se toliko puta osjećam kao zadnji kreten na ovom svijetu. Ne znam ništa i to me dovodi do ludila, kao da lupam glavom o zid. Iskreno ta cura je super, odrasla, normalna, slatka, lijepa, dobra u duši iako to pokušava sakriti koji put svojim ponašanjem, ništa ne traži od mene, iskrena je, voli slikati, nema te petlje koju ona neće htjeti odpetljati ako to naumi, odlična je prijateljica, ali još bolja ljubavnica. U društvu sa njom se osjećam kao da i ja nešto vrijedim, kao da sam nešto posebno i super mi je. A onda krenem kući, na odlasku se okrenem za njom, a ona šmugne u svoj sobičak i ne vidimo se danima. Razgovaramo preko MSN-a, ali kao da smo u različitim državama (neki bi rekli da i jesmo ). Znam planuti i reći gluposti, to mi osobito dobro ide, nemate pojma koliko. Uglavnom, ma koliko se trudio ili smatrao to najboljim rješenjem za sebe, za nju, za sve; Nemogu je se riješiti. Nemogu je izbaciti iz glave. Jednostavno nemogu. Recite mi da sam još mlad i blesav i zaluđen. Ali jebemu, nemogu si pomoći. Jednio što znam je da mogu biti daleko od nje i opet se zalediti kada me pogleda, spetljati si jezik kada pokušam nešto reći u njenoj blizini, izgubiti ritam kada pomirišem njenu crnu kosu dok plešemo. Izvana znam izgledati "cool", smireno, ledeno, kao da me ništa nemože taknuti, ali u meni kuha sve puno parom. A ona to osjeti tek kada stavi svoj dlan na moja prsa i osjeti snažne otkucaje mojeg srca koje lupa kao da hoće iskočiti iz mene i taknuti njeno... P.S. Ovo sam izbacio iz sebe kako mi je došlo, trebao sam to izbaciti iz sebe. Nadam se da bar netko razumije moje "patnje". (znam da nisam neki pjesnik, pa nemojte zamjeriti na falševe ) Laku noć, sutra imam 2 ispita. Ups tj. još danas! |
17.06.2007., nedjelja
Dosta nerviranja
|
Recite vi meni, ali iskreno... Što da dečko učini kada mu se sviđa cura, a kojoj se on baš ne sviđa toliko koliko ona njemu (pitanje je koliko joj se uopće sviđa)? Ipak cura ne želi se odvojiti od njega, tj. prestati družiti jer je on tako "super i dobar plesač" ili nešto tome slično...?? E sada; cura se stalno voli šaliti na veoma čudan način (barem za tog dečka), a on kao ozbiljna osoba tako shvaća i tu curu... Na žalost dolazi do pomutnje kada se ona šali, a on misli da je ozbiljna (ne govorim o stvarima koje bi svaka budala razaznala da li su šale ili ozbiljne stvari). Ona te šale izvodi na veoma ozbiljan način i bez ijednog znaka sumnje da je to što govori laž, tj . šala... I tako, taj dečko ostaje u vječnoj pomutnji da li ona govori istinu ili se šali. Dakako nakon više frustracija između to dvoje ljudi, dečko odlučuje "po defaultu" (tako ta cura voli reći) uzeti svaku njenu riječ za šalu, ali to nije moguće i dolazi do novih prepirki i uznemiravanja. Prvotno od strane dečka, a potom i od strane cure jer nju nervira što ju on tako optužuje za svoje frustracije za koje, kako ona kaže: "...to nije do mene vec do tebe..." I tako u nedogled... Ali noćas, sa ovim postom se stvari mijenjaju... A kako? To ćete tek čuti... Laku noć i ugodni snovi...  |
15.06.2007., petak
Nešto ludo
|
Nekako nisam baš osoba koja bi ostavila torbu sa strane i počela plesati nasred trga samo zato jer svira glazba, ali upravo to mi se danas dogodilo. I znate što?...Bilo je fora. Uzeo sam curu i počeli smo plesati. Ljudi su prolazili pored nas (bio je petak predvečer i festival "C'est is d'best" na trgu), neki su zastajali i gledali nas, neki nas čak i snimali. Baš je bilo dobro. Super sam se osjećao. Nekako slobodno.  Ne znam. Čudno mi je to. Oduvijek sam bio sramežljiv dječačić koji se bojao učiniti išta malo luđe ili odvažnije.  Ali danas se to promijenilo i, moram reći, baš mi je drago što sam to napravio. (hvala, maco )Neću vam pisati o tome kako je došlo do toga ili zašto (neke stvari ipak volim zadržati za sebe barem zasad  ); reći ću vam samo slijedeće, što dolazi u obliku savjeta iz "iskustva":"Ljudi, neke stvari se možda bojite napraviti u životu, ali bit života je prebroditi sve svoje strahove, sram ili stid. Učinite nešto što ste mislili da se ne bi nikada usudili i osjećat ćete se puno bolje u vlastitoj koži. Osobito ako je draga vam osoba uz vas da vas ohrabri.  (zna ona)Stoga, živite život onako kako ga samo vi znate živjeti, i uživajte u tome... " |